ZNAMENITOSTI

ASSERIA

Tamo gdje pitoma ravnokotarska polja postaju kršne goleti Bukovice, na strarteškoj uzvisini nad važnim putevima stoji dugo koliko i vrijeme – Asseria, ondje gdje se pred 2.000 godina iz rimskog Jadera (Zadra) putovalo u tadašnju metropolu Salonu (Solin). Asserije je bila liburnski grad nastao u brončano i željezno doba, nadograđen u Rimskom carstvu, a koji je intenzivno živio od 5 stoljeća prije Krista do 6 stoljeća naše ere nakon čega je napušten. Najbližeselo selo zove se Podgrađe – jer je niklo „pod Gradom“. Istraživanja traju sustavno i obuhvaćaju grad površine oko 850 x 200 metara što je za ono vrijeme ogromno. Okružuju ga ogromni do 7 m visoki i 3 široki kameni zidovi od oko 2,5 km. Za prijevoz ovolike količine kamena danas bi trebalo 2.000 željezničkih vagona. Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jader (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), odnosno dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin) glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, na strateškoj rimskoj cesti Via Magni.Grad je to čudesnih kamenih nadgrobnih spomenika liburnskih cipusa, gordih vrata cara Trajana i monumentalnog žrtvenika s prikazom vučice s Romulom i Remom

KAŠTEL BENKOVIĆ

Benkovački kaštel stara hrvatska utvrda iz druge polovice 15. st., nazvana je po hrvatskim velikašima koji su je izgradili, vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća. Izgradnjom ove utvrde na brežuljku koji dominira okolnim područjem počinje i povijest samog grada Benkovca. U svoj su ga dvorac-utvrdu pretvorili begovi nakon dolaska Turaka u 16. stoljeću, i oni imena Benkovići . Time su i gradu odredili ime. Četverokutni kaštel sa visokom kulom na sjeveru na jugu ojačan za turske vlasti dvjema okruglim kulama na uglovima. Danas je Muzej u čijem lapidariju se s libursnko-rimskih cipusa (cilindričnih nadgrobnih spomenika) iščitava dio antičke povijesti kraja. Iz obližnje Asserije je rijedak reljef u kamenu s prikazom Romula i Rea što sišu vučicu a ponos muzeje jedinstven je trocjevni top izrađen po nacrtu Leonarda da Vincia. U svom prostranom dvorištu u hladu divljeg kestena udomljuje mnoge manifestacije na čelu s kultnim Vinfestom kad okupi najbolje vinare Sjeverne Dalmacije uz mnoštvo gostiju.

TVRĐAVA KLIČEVICA

Nad ponirućim potokom Kličevica, što mu ime daju kliktaji za najbujalih voda u sezoni kiša, u rajskom prirodnom okružju istoimena je srednjovjekovna utvrda koju sagradiše Krbavski knezovi 1454.god. Trapezasto kameno zdanje sa zidovima visokim prosječno 10 m sa kulom sačuvanom do visine od 16 m., s nekoliko otvora i strijelnica tek je jedna od najbolje sačuvanih fortifikacija iz srednjeg vijeka kojima Ravni kotari obiluju, a što potvrđuje njihovu nemirnu povijest na granicama država i carstava. Uz ostatke mlinica ovdje upećinama uz potok pronađeni su i ostaci Neandertalaca, a tu su dječaci igrajući se pronašli i čuveni "da Vincijev" trocjevni top. Potok se poslije utvrde, a prije nestajanja, slijeva ka Nadinskom blatu tvoreći nekadašnju močvaru a danas najveći plantažani nasad vinograda u Sjevernoj Dalmaciji kojem milenijske bujične naslaga hrane vina svjetske kvalitete mahom eko -organske proizvodnje. Uz utvrdu poviše potoka lijepo uređeno odmorište i vidikovac u sjeni borova pozivaju na piknik ili tek kratak predah.

Ostaci tamplarskog grada i Maškovića han na Vrani

U blizini Vranskog jezera ostaci su grada Vrane iz srednjeg vijeka. Spominje se već u 9. stoljeću. U Vrani je bio prvi benediktinski samostan, zatim su došli templari, a poslije njih ivanovci . Mistične priče o skrivenom blagu templara koji su odavde upravljali svojim posjedima na teritoriju cijel današnje Hrvatske i Mađarske, a preko obližnje luke u Pakoštanima plovili put Svete zemlje i Jeruzalema, traju do danas. Vrana je kao papinski posjed darovan im od kralja Dmitra Zvonimira, dakle bila prvo veleposlanstvo Vatikana, čuvala i insignije hrvatskih vladara – žezlo i dvije draguljima optočene krune, za kojima se i danas traga, a kojima su u nedalekom Biogradu na Moru krunjeni hrvatski vladari, do Kolomana Arpadovića kada ravnokotarskih 12 hrvatskih rodova odluči za kralja okruniti ugarskog vladara 1102. Politički moćni vranski priori određivali su nerijetko sudbinu kraljeva ( Ivan Paližna i Petar Berislavić). Ovdašnji dječak Jusuf Mašković uspeo se do admirala - zapovjednika flote moćnog Turskog carstva,a u rodnom je mjestu gradio han. Maškoviča han to je i danas kada je obnovljen i stavljen kao hotel sa restornaom ali i muzejem i bekrajnim pričama na usluzi putnicima namjernicima, sada turistima, Odavde su svojim djelom na put do pariškog Lovurea odnosno upisa Urbina na UNESCO-ov listu svjetske baštine krenuli i Franjo i Lucijan Vranjanin. .

Crkvine pod Šopotom i prvi napis koji spominje Hrvate

Crkvine pod Šopotom mjesto su na kojem je nađen Branimirov napis u kojem se prvi put spominje hrvatsko ime.

Hrvaski knez Branimr ostavio je niz napisa u ovim prostorima a Branimirov natpis nađen nedaleko u Šopotu prvi je u kojem se spominje Hrvate. Branimir je knez koji je prvi od pape primio potvdu vladavine što je u tim vremenima odgovaralo međunarodnom priznanju Hrvatske.

Kula Jankovića

Znana i kao Kula Janković Stojana, prema najznačajnijem predstavniku slavne serdarske obitelji, jedinstven je povijesni spomen, spoj obrambenog, stambenog i gospodarskog objekta, branika na granici s nekadašnjim Otomanskim carstvom, koja budi epske asocijacije. Stojana Janković proslavio u borbama protiv Turaka u 17. st. i postao legendarni junak opjevan u više epskih narodnih pjesama, te od Mletačke Republike za svoje uspjehe u borbi dobio plemićku titulu Cavalierea. Nasljednik Jankovića pisac Vladan Desnica, čije je obitelji Kula i danas vlasništvo, ovdje je stvarao svoja najveća djela, a tu je i sahranjen u crkvi-obiteljskoj grobnici pored utvrde. Kotarski serdari proslavljeni i opjevani u junačkim narodnim pjesmama kao borci protiv Turaka bili su zapovjednici ovdašnjih uskoka odnosno domaćeg te naseljenog kršćanskog stanovništva dužni uvijek imati pod ratnom opremom i spremno za bitke određen broj vojnika na nemirnoj granici.

Vladan Desnica želio je da vrijednosti i ljepote Kule budu dostupne svima te je sredinom 20. st. otvorio za javnost najstariji dio dvorca, uredivši, znalački i s ukusom, nekoliko ambijentalno najvrjednijih prostorija Kule i pretvorio ga u izložbeni prostor za dio zbirki. Nasljednici, današnji vlasnici, teže istim ciljevima te se u djelomično obnovljenoj kuli u ljetnim mjesecima u povijesnoj jezgri može razgledati etnografska zbirka u ‘Staroj kužini’, izložbe “Čuvari Kule Jankovića” i “Ikone Kule Jankovića”, kula (vidikovac) i tamnica, te okolni park i crkvica Sv. Đurđa, a koji se kao i kompleks izvana mogu i inače razgledati. Tijekom ljeta u kuli se organiziraju i edukativine manifestacije i susreti.