Ravnih kotara
Pitome udoline među kamenitim brijegovima mediteransko sunce obasjava gotov 3.000 sati godišnje pa kad proljetne kiše netope zemmlju ona rodi život
Najveća ravnica s mediteranskom klimom, preko 2.000 sunčanih sati godišnje, okružena toplim morem, do dvaju "namanjih mora na svijetu" - Novigradskog i Karinskog, budi se uz rascvale bademe, raširi opojne mirise cvijeta maraške, koja rađa jedinstevni u svijetu liker marascina, nosnice ispuni zrelim breskvama, maslincima, vinogradima, ovcama što po padinama pasu aromatično mediteransko bilje.
U sebi čuva i Park prirode Vransko jezero, najveće jezero u Hrvatskoj, i rječice, ili tek bujnične tokove, pa su ova sunčana polja oduvijek ljudsko hranilište. Omeđena morem i obalnim gradovima i ljetovalištima, sa središtem u Benkovcu, ova sunčana polja pozivaju na otkrivanje svojih kulturno povijesnih spomenika, očuvane prirode, ljudi i načina života građenog stoljećima i jedinstvenih proizvoda dobre zemlje i tradicionalnog gostoprimstva kraja u koje je gost i putnik namjernik uvijek dobrodošao.
Šire područje Bukovice i Ravnih kotara bogato je svjedočanstvima o životu još od kamenog doba, pa preko iznimno intenzivnog srednjovjekovnog razdoblja, sve do današnjega dana. Upravo na ovom području naselilo se hrvatsko rodovsko plemstvo, a sam se prostor u dokumentima iz srednjega vijeka naziva Hrvati
Tu je pronađen i kameni ulomak s upisanim imenom hrvatskog kneza Branimira iz 879. godine, jedan od najstarijih pisanih spomenika hrvatske kulture. Kameni zabatni napis najstariji je dokument gdje se spominje ime Hrvat.
Brojni su arheološki lokaliteti i nalazi te spomenička baština kao svjedočanstvo bogate povijesti hrvatskog naroda, na prostoru u kojem je prije više od tisuću godina postojala prva hrvatska država, gdje se priroda poigrala te stvorila prostranu i bogatu zemlju koja u kombinaciji sa divnim ljudima stvara idealne uvjete za život.
Ovdje se od prapovjesti svjedoči život na spoju zemlje, mora, vode i čovjeka. I sudari carstava i civilizacija. Van velikih čuvenih gradnji ovdje je vidljivo pučko nepotpisano stvaralaštvo i tradicija gradnji u kamenu. U Bukovici ljudi još vade kamen od kojeg izgrađuju kuće. U Benkovcu svako 10 u mjesecu održava se stočni sajam i sajam obrtničkih predmeta već stoljćima sačuvan iz vremena sajmišta uz svetiška i stjecišta putova. Po polju se u proljeće tražee šparoge a nakon kiše puževi. Namjernika se ovdje u zaleđu ne pitaju hoće li jesti ili piti već posluže, a uvreda je ne pojesti.
Zna se kad se što jede po onom što priroda rađa
Čak 18 hrvatskih upisa na Listi nematerijalne baštine čovječanstva pod UNESCO-om svjedoči o zemlji koja njeguje svoje tradicije iznjevši ih do modernosti. U ovom prostoru su to Klapsko pjevanje, Gluvo kolo, Glazbeni izričaj ojkanje. Mediteranska prehrana na hrvatskom jadranu, obali, otocima i dijelu zaleđa, te Vještine i znanja gradnje suhozida.
Mediteransku prehranu, kao najzdraviju na svijetu koja nije tek prehrana već i obred. Gradnje suhozida osim što su određivale međe posjeda, očuvavale su komade plodne zemlje nerijetko za vinograde. Ojkanje je arhaičan i danas očuvan grleni način pjevanja, pozdravljanja i pričanja, a Gluvo kolo govori i sada kako su se ljudi zabavljali kroz stoljeća bez čuda suvremene tehnike, kako se družilo, radovalo, zagledalo i ženilo u gotovo mkističnom ritmičkom plesu samo uz topot nogu. Gotovo svako selo ove doline im svoje folklorno i kulturno umjetničko društvo koje tradicije kao i nošnje njeguje. Od svih trdicija najčešće ćete pak čuti klapsku pjesmu što se s mora raširila i Kotarima.