Pismo je papa Ivan VIII. napisao 7. lipnja 879. godine knezu Branimiru, koji zbacio probizantski raspoloženoga Zdeslava. Ovo papino pismo odgovor je na pismo što ga je prethodno primio od Branimira, a njime se priznaje Branimir kao zakoniti vladar, a Hrvatska kao zakonita država. Ljubljenom sinu Branimiru. Čitajući pismo Tvoje plemenitosti, koje si nam poslao po časnom svećeniku, zajedničkome vjerniku, Ivanu, sjajnije od svjetla smo upoznali, kolika je Tvoja vjera i iskrena pobožnost prema crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer Božjom pomoći kao vjerni sin sv. Petra i Nas, koji ga Božjom pomoći zamjenjujemo, ponizno ispovijedaš i želiš biti poslušan, ovim pismom Našega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i očinskom ljubavi kao predragoga sina, koji se vraća u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s čijeg su prečistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujući milost i blagoslov Božji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek budeš čio i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasijedati na ljudsko spasenje, te željnu pobjedu nad neprijateljima lakše izvojuješ, jer kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: „Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji“; a on sam veli u evanđelju: „Tko mene ljubi, držat ce riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.“ Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaje, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: „Proslavit cu one koji mene slave.“ I budući da si nas preko svećenika Ivana zamolio, da bi te za veći Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, učinili smo to rado. Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega čitali misu pred žrtvenikom sv. Petra, da uzmogneš ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduješ za sve vijeke. Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga svećenika Ivana odredili za poslanika bugarskome kralju, pa te molimo, da za ljubav Božju dozvoliš, da to poslanstvo obavi bez krzmanja, te stoga Tvojoj ljubavi mnogo puta zahvaljujemo.
Ravnih kotara
ZANIMLJIVOSTI
Ovdje se od prapovjesti svjedoči život na spoju zemlje, mora, vode i čovjeka. I sudari carstava i civilizacija.
Van velikih čuvenih gradnji ovdje je vidljivo pučko nepotpisano stvaralaštvo i tradicija gradnji u kamenu.
U Bukovici ljudi još vade kamen od kojeg izgrađuju kuće. U Benkovcu svako 10 u mjesecu održava se stočni sajam i sajam obrtničkih predmeta već stoljćima sačuvan iz vremena sajmišta uz svetiška i stjecišta putova. Po polju se u proljeće tražee šparoge a nakon kiše puževi. Namjernika se ovdje u zaleđu ne pitaju hoćee li jesti ili piti već posluže, a uvreda je ne pojesti.
Zna se kad se što jede po onom što priroda rađa.
top Leonarda da Vincia
Starohrvatsku utvrdu Kličevica iz 15. stoljeća, koja se nalazi kod Benkovca i sela Raštević, čuvao je brončani trocijevni top za kojeg se potvrdilo kao je konstruiran po nacrtu slavnog Leonarda da Vincija. Ujedno, to je jedini original koji se nalazi u svijetu, piše svojevremeno Daily Mail nastavljajući: "Top je otkriven prije četiri desetljeća od strane školaraca koji su se igrali u staroj utvrdi, a sada je napokon potvrđeno kako je oružje staro pet stoljeća napravio veliki umjetnik i znanstvenik. Crtež topa s Kličevice nalazimo u Codexu Atlanticusu na crtežu Leonarda da Vincija, a koji se čuva u biblioteci Ambrosiana u Milanu. Kodeks se datira između 1478. i 1519. godine, a riječ je o zbirci skica Leonardovih izuma među kojima nalazimo i oružje. Na navedenom crtežu prikazan je trocijevni top koji kao i kličevački ima cijevi položene jednu do druge, a postavljen je na drveno postolje s kotačima. Ovako koncipiran top bio je lagan i dosta pokretljiv. Replika topa izrađenog prema ovoj skici čuva se u Muzeju znanosti i tehnologije "Leonardo da Vinci" u Milanu.
Nadin – naj eko selo u Hrvatskoj
Danas selo nad najvećim kompleksom vinograda u Sjevernoj Dalmaciji – 320 hektara Nadinskog blata, pod nekadašnjim – Gradom koji je to bio od brončanog doba i Rimskog carstva do vremena Otomanskog casrtva.
Grad je prestao biti grad u 16. Stoljeću odlaskom Turaka. Nadinsko blato, močvarni prostor prikazivan za srednjevjekovlja na starim grafikama i kao jezero prestalo je to biti melioracijom u 60-tim i 70-tim godinama 20 stoljeća kada je pretvoren u impresivan kompleks vinograda. Mještani su posvećeni eko proizvodnji vina i maslinovog ulja,a za grožđe iz Nadinskog blata danas se otimaju najistaknutije vinarije jer su sebi uz predanost ekologiji čuvaju milenijske plodne taloge nastale od nabujale Kličevice koja je plavila i ponirala u ovom polju.
Na gradini nad selom pod vegetacijom leži usnuli grad Nadin kojeg arheolozi svako malo probude donoseći nam još svjedočanstava iz antičkog Nediniuma o Liburnima, Rimskom carstvu i dolasku Hrvata i plemićkoj obitelji Kačića, do Mlečana i Turaka u 15. I 16. stoljeću. Da bi za Kandijskog rata 1647. godine, Mlečani, na čelu s providurom Leonardom Foscolom i Morlačkim uskocima, predvođenim svojim serdarima, koji ga osvajaju, bio srušen. Pod selom u blatu svakodnevno vrijedne ruke Nadinjana brižljivo gaje vinograde stvarajući s jeseni iz njega eliksir nadinskih vina, dok po padinama iz svetog stabla masline dolazi ekstra djevičansko maslinovo ulje.
Miljokaz
Kameni svjedoci davnih vremena i putova - miljokazi u Zavičajnom muzeju Benkovac povod su da vas pozovemo na put - tragovima antičkih miljokaza ali i srednjevjekovne Via magne (Velike ceste), a pričaju o mrežama cesta kojima su tutnjali Rimljani, Goti, Franci, Avari, Hrvati, Turci, Mlečani... Miljokazi su za Rimskog carstva kameni stupići postavljani na sve važne ceste u razmacima od rimske milje (mille passus - odnosno 1.000 dvostrukih koraka 1.480 m)). Na sebi su imali uklesane udaljenosti od glavnog grada išla ka Asserii te dalje ka Burnumu, Skardoni i Saloni najvažnijim točkama rimskog Ilirika odnosno Dalmatie. Uz orginale nađene na trasama do Asserije, sada u lapidariju na Kaštelu Benković, naći ćete i njihove replike na biciklističkim stazama kotara - dionici Bruška-Medviđa. Dio je to spleta rimskih cesta vidljiv i na Tabuli Peutingeriani, odnosno velike ceste iz Akvileje kroz današnju Dalmaciju do Dirahija u Makedoniji gdje se susretala s Via Egnatiom, od dašnjeg Drača do Istanbula ( Byzantiuma). Publije Kornelije Dollabela, rimski carski namjesnik u Iliriku od 14. do 20. godine najzaslužniji je za njenu ovdašnju gradnju.
Starohrvatsko dijeljenje/mjerenje zemlje
Iako ovdje postoje naznake starije rimske podjele zemlje odnosno agera nastalog rimskom centuracijom imamo zapisano mjerenje hrvatskom mjerom za zemlju iz srednjeg vijeka na ovom prostoru a naziva se i zapisuje kao i ždrijeb. Ždrijebovi zemlje iznosili su 32 gonjaja, a gonjaj 2.370 m. Dakle ždrijeb je iznosio oko 7,5 ha. Zemlje su pripadale hrvatskim plemićkim obiteljima.
Pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru
Konoba
Konoba (od lat. canaba - baraka ) - kultno je mjesto u životu ovdašnjeg mediteranskog čovjeka. U njoj se izvorno držalo vino . Kasnije se uvriježilo nazvati tako prostoriju gdje se na ognjištu ili kominu na vatri pripremala i konzumirala hrana i znanja prenosila na pokoljenja. Danas je to naziv i za tradicijske ugostiteljske objektegrađene kombinacijom kamena i drve gdje se nude plodoivi ove plodne. Pripreme jela pod pekom ovdašnja je trdicija od neolita i prvih peka crepulja, kasnije mahom zamjenjene željeznim.
Višnja Maraška i Maraschino
Iz tajanstvenih vremena alkemičara i traganja za kamenom mudrosti iznjedrena je - destilacija. S njome smo možda dobili nešto vrijednije od zlata - zadarski maraschino. Piće iz endemske male i gorkaste višnje maraske koje se ovdje spravlja od 16. stoljeća i ljekarnika Dominikanskog samostana koji je iznjedrio i Zadarsko sveučilište. Ljekovit i zagonetan, s naslagama povjesti odgovoran je za prvi razmah industrijalizacije u Zadru kada ovdje niče desetak desetilerija kroz 17. i 18. stoljeće kad naruđbe stižu s dvorova diljem Europe do slanja diljem svijeta za danas nostalgičnih sjećanja a Belle Époque. Engleski kralj George IV je slao svoje ratne brodove po stotine sanduka, a Georg V i osobno bio u tvornici . 1871. godine su iz zadarske luke isplovili brodovi s Maraschinom za kraljicu Victoriju.Maraschino je osvojio Napoleona Bonapartu i njegove vojskovođe (maršala Marmontea npr.) , a bio je nezaobilazan i na ruskom , francuskom, bečkom i talijanskom dvoru.Pio se i na jedinoj vožnji Titanika, a Ernest Hemingway s njim uz bijeli rum i sokove sačinio je svoj čuveni koktel Hemingway Daiquiri. Radi se od višnje marske koja raste samo ovdje u Ravnim Kotarima a 200 hektara plantažnog nasada uz Bašticu pružaju čudesan prizor za proljetnog cvjetanja kao i ljetne berbe. UZ to ovdašnji seljaci stoljetni su joj uzgajivači i čuvari, a osim industrijske proizvodnje nerijetko ćete u mnoštvu domaćina naći liker ili rakiju od maraške koju rade po svojoj recepturi.
Via Magna
Via Magna (Velika cesta), paralelna suvremenoj cesti Benkovac-Knin spajala je za Rimskog carstva prostor od Zadra (Jader-a), preko Asserie (Podgrađe) do Bribira, Scardone (Skradin) i Salone (Solin) tadašnjeg sjedišta područja.
Karinsko more
Zovu ga more jer je zaokruženo od Ravnih Kotara i početka Bukovice, a tanki tjesnac što ga spaja s Novigradskim morem ne vidite dok do njega ne dođete, a potom tek treba proći dugo Novsko ždrilo da biste dospjeli do Velebitskog kanala i tek pod Paškim mostom ili dalje gore u Kvarner zašli.
Domaćinima je najmanje more na svijetu. Dok ležite na plaži pod franjevačkim samostanom na ušću rijeke ponornice Karišnice u Karinsko tako ćete ga doživjeti sa njegovih manje od šest kvadratnih kilometara. Nekad je to bio tek kanjon riječica Karišnice i Bijele, koje su rijeke samo za bujičnih voda s jesenjim ili proljetnim kišama. Ljepota i fenomen vrijedan upoznavanja.
Karišnica
Karišnica je nekad rijeka nekad – suvaja. Izvire u 120 metara dugoj špilji iznad tzv. Paulića mlinice, čudesnog oronulog kamenog zdanja nad kamenim mostom što izgleda srastao s krajem kao s njim rođen. Utječe u Karinsko more nakon 2,4 km, prethodno meandrirajući kroz plitki kanjon uz još četiri napuštene mlinice u ruševnom stanju, ali i kao takve svjedoče genij pučkog graditeljstva Pruža priliku za nenaporne, a lijepe izlete. Na samom ušću u Karinsko more na ostacima benediktinske opatije izgrađen je u 15. st. franjevački samostan Blažene Djevice Marije često rušen, pa i posljednjem ratu, i uvijek obnavljan. U svojim zidinama ima ulomke rimskih napisa i spomenika iz obližnjih ostataka starog rimskog grada Coriniuma.
Prvu je mlinucu napravila carica Marija Terezija te je kasnije ostavila seljacima, nakon čega su nikle ostale . Stariji ljudi govore kako se nekada trebalo i godinu dana unaprijed upisati za red na mljevenja žita.
Kotarski serdari
U području Ravnih kotara serdari su proslavljeni i opjevani u junačkim narodnim pjesmama kao borci protiv Turaka a koji su makar uvijek i pomalo svojeglavi i samovoljni, mahom primali naknadu od Venecije. Bili su dužni uvijek imati pod ratnom opremom i spremno za bitke određen broj vojnika koji su trebali popunjavati ratom ispražnjene prostore po Ravnim Kotarima obrađivati zemlju iako su više od toga zbog specifične stalne ratne prijetnje više uspijevali u stočarstvu nego ratarstvu. Stoka se mogla skloniti a tadašnje ratovanje podrazumijevalo je paljevinu ratarskih kultura nerijetko i odvođenje zatečenog stanovništva koje nije pobijeno.
U početku je bio samo jedan serdar, a nekoliko harambaša. S vremenom su se ustalila po dva serdara, za Gornji i Donji kotar.
Franjevačaki samostan i crkva Svete Marije u Karinu
Na ruševinama benediktinske opatije iz 12. st. podignut je u 15. stoljeću franjevački samostan,koji je za turskih ratova razoren, a obnovljen početkom 18. stoljeća. Crkva i franjevački samostan uništeni su i za srpske agresije na Hrvatsku 13. veljače 1993. godine. Obnova ovog samostana bila najveći je i najskuplji zahvat obnove sakralnih objekata na ovom prostoru nakon Domovinskoga rata.
Samostan i crkva Svete Marije u Karinu na impozantnom su mjestu gdje Karišnica nakon svojih kratkih 2.400 metara toka utječe u Karinsko more .
Ostatci mlinice i kamenog mosta na Karišnici
Na području rječice Karišnice koja je duga svega dva kilometra i rijeke je tek u kišnom dijelu godine nalazi se pet mlinica, koje su nekada bile u funkciji i za koje nas vežu mnoge narodne predaje. Marija Terezija je napravila prvu mlinicu, danas zvanu Paulića mlinica, Podignuta je tik pod izvorom Karišnice koja izvire iz špilje na nadmorskoj visini od 20 –tak metara. Ostaci kamene mlinice impozantan su prizor u krškoj vrtači a obogaćuje ga i kameni most. Mlinica je kasnije ostavljena seljacima. Nakon toga na Karišnici su niknule još četiri mlinice. Nekad se trebalo i godinu dana unaprijed upisati za red na mljevenja žita ili kukuruza.
Turistička zajednica Ravni kotari
|
||
|---|---|---|
| +385 - (0)23 - 681 834 | ||
| +385 - (0)23 - 681 834 | ||
| visitravnikotari@gmail.com | ||
LANix
