AUTOHTONA JELA

Ravnih kotara

AUTOHTONA JELA

Između triju mora, pod mitskom planinom, uz najveće jezero gdje sunčana polja rađaju voćem i povrćem, a kamene uzvisine prekirvene aromatičnim biljem hrane mediteranske, srednjoeuropske i otomanske kuhinje što su dolazile s vladarima i ratovima, ravnokotarski i bukovački seljak, kroz povijest više gladan nego sit, pučkom je dovitljivošću osmislio čime prehraniti generacije.

Benkovački prisnac

Od brašna češće kukuruznog nego pšeničnog, jaja, nešto ulja, skorupa obranog ovčijeg mlijeka, mladog sira i vode pučki je genij spravio jelo koje su slavile generacije a nazvale ga ne tek pučki već svadbarskim kolačem Kotara i Bukovice. Danas će vam i u inačicama vrhnja i kravljeg sira, a sad često i šećera (kojeg u ona vremena nije bilo "ni za lijek", kako glasi pučka uzrečica) dočarati jednostavnu genijalnost rođenu u nuždi.

Janjetina na ražnju

Osam tisuća godina traje "oda janjetini" uz janjetinu sa ražnja na prostoru Ravnih kotara i Bukovice. To je jelo starije od carstva i sjećanja. Kad recept nije mijenjan od pramediteranaca i traje koliko i povijest, a stariji je od pismenosti, onda ga ljudi imaju u svojoj prirodi i s njime se slavi rađanje i život i smrt i ispračaj pokojnika.

Dalmatinski pršut

Naziv pršut dolazi od latinskog »perexsuctum« – osušen. I ovdje kao i na mnogim drugim mjestima označava sušeni svinjski but. Osobitost ovdašnjeg pršuta je, uz kvalitet svinjskog buta kao i svugdje, u izvornost pripreme, ovdašnjoj soli i vjetru zvanom bura. Nemoguće ga je dobiti "instant metodama" uz suvremenu tehnologiju za sedam dana ili koji mjesec. Svinjski se but tlači u jadranskoj soli, potom dimi na hladno i preko dva mjeseca. Slijedi godina dana sušenja u dijelu dana uz ovdašnji sjeverni vjetar - buru. Puše s vrhova planina ka moru suh je i hladan. Bura puše na području od početka (Trsta) do kraja Jadrana (ruba crne gore ka Albaniji). Kolinje, odnosno početak procesa događa se u zimu kada se čeka da krene bura.

Kruh pod pekom

Ovdje nije bilo krušnih peći već se kruh radio pod pekom. Kroz burnu povijest kraja s puno gladnih godina radio se rijetko i jeo pomalo. Okrugao, dimenzija koje je diktirala peka, njenim odizanjem ispunjavo je pod njom sačuvanim mirisima kuće i dvorišta i širio osjećaj dobra i blagostanja. Takav je kruh ovdje omiljen i danas.

Janjetina (jela) pod pekom

Arheolozi su nam kazali što su jeli i kako spravljali hranu ljudi koji su ovdje obitavali od početka povijesti. Peka (čripnja, cripnja, arapski i turski -sač), danas češće metalna nego glinena, povijesno začeta s keramičkima, tek kao poklopac oblika polulopte i danas je omiljeni način pripreme svečanog jela. Na zagrijanu površinju ognjišta pladanj napunjen mesom, krumpirom i povrćem, poklopljen pekom, prekirvenom žravicom i vrlim pepelom sprema se dugo i upija sve sastojke i očuva mirise koji opojno ožive u tanjurima.

Covid-19 INFO