ZNAMENITOSTI

Ravnih kotara

ZNAMENITOSTI

Ponosni gradovi nestali u bepućima povjesti na tajnovitim uzvisinama nad današnjim selima znakovitih imena (Zagrad, Podgrad,..), srednjovjekovne utvrde što evociraju mitske bitke na raskrižjima civilizacija, rustikalne crkvice iz vremena rađanja kršćanstva, zagubljeni znakova kraj rimskih puteva i ostaci rađanja hrvatske države, do kamenih gradnji niklih u oskudici vještinom pučkog genija, pred vama su u sunčanim dolinama i kamenim uzvisinama Ravnih kotara i Bukovice.

ASERIJA

Tamo gdje pitoma ravnokotarska polja postaju kršne goleti Bukovice, na strateškoj uzvisini nad važnim putovima, stoji Aserija, dugo koliko i vrijeme, tamo gdje se prije 2 000 godina iz rimskog Jadera (Zadra) putovalo u tadašnju metropolu Salonu (Solin). Aserija je bila liburnski grad nastao u brončano i željezno doba, nadograđen u Rimskom carstvu, a intenzivno je živio od 5. st. prije Krista do 6. st. naše ere, nakon čega je napušten. Najbliže selo se zove Podgrađe jer je niklo „pod gradom“. Istraživanja traju sustavno i obuhvaćaju grad površine od oko 850 x 200 m što je za ono vrijeme ogromno. Okružuju ga ogromni do 7 m visoki i 3 m široki kameni zidovi od oko 2,5 km. Za prijevoz ovolike količine kamena danas bi trebalo 2000 željezničkih vagona. Grad se nalazio na važnoj cesti koja je vodila od kolonije Jader (Zadar) prema unutrašnjosti i rimskim municipalnim središtima Nedinumu (Nadin), Varvariji (Bribir), odnosno dalje prema Scardoni (Skradin), vojnom logoru Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) i dalje prema Saloni (Solin), glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, na strateškoj rimskoj cesti Via Magni. Grad je to čudesnih kamenih nadgrobnih spomenika liburnskih cipusa, gordih vrata cara Trajana i monumentalnog žrtvenika s prikazom vučice s Romulom i Remom.

KAŠTEL BENKOVIĆ

Benkovački kaštel je stara hrvatska utvrda nazvana po hrvatskim velikašima koji su je izgradili vjerojatno u drugoj polovici 15. stoljeća. Izgradnjom ove utvrde na brežuljku koji dominira okolnim područjem počinje i povijest samog grada Benkovca. U svoj su ga dvorac-utvrdu pretvorili begovi nakon dolaska Turaka u 16. stoljeću, i oni imena Benkovići. Time su i gradu odredili ime. Kaštel je kameno obrambeno zdanje s dvorištem kvadratnog tlocrta, u dnu kojeg je visoka kula na sjeveru. Kutovi zida su ojačani dvjema okruglim kulama nadograđenim za vrijeme osmanske vladavine. Danas je to muzej u čijem lapidariju se s liburnsko-rimskih cipusa (cilindričnih nadgrobnih spomenika) iščitava dio antičke povijesti kraja. Iz obližnje Aserije je rijedak reljef u kamenu s prikazom Romula i Rema koji sišu vučicu, a ponos muzeja je jedinstveni trocjevni top izrađen po nacrtu Leonarda da Vincija. U svom prostranom dvorištu u hladu divljeg kestena udomljuje mnoge manifestacije na čelu s kultnim Vinfestom (Wine fest) koji okupi najbolje vinare Sjeverne Dalmacije uz mnoštvo gostiju.

TVRĐAVA KLIČEVICA

Nad ponirućom rječicom Kličevicom, kojoj ime daju kliktaji za nabujalih voda u sezoni kiša, u rajskom prirodnom okružju, istoimena je srednjovjekovna utvrda koju sagradiše Krbavski knezovi 1454.god. Trapezasto kameno zdanje sa zidovima visokim prosječno 10 m, s kulom sačuvanom do visine od 16 m te s nekoliko otvora i strijelnica tek je jedna od najbolje sačuvanih fortifikacija iz srednjeg vijeka kojima Ravni kotari obiluju, a što potvrđuje njihovu nemirnu povijest na granicama država i carstava. Uz ostatke mlinica ovdje su u pećinama uz potok pronađeni i ostatci Neandertalaca, a dječaci su igrajući se pronašli i čuveni da Vincijev trocjevni top. Rječica se poslije utvrde, a prije nestajanja, slijeva k Nadinskom blatu tvoreći nekadašnju močvaru, a danas najveći plantažni nasad vinograda u Sjevernoj Dalmaciji u kojem milenijske bujične naslage hrane vina svjetske kvalitete i mahom eko-organske proizvodnje. Uz utvrdu poviše rječice, lijepo uređeno odmorište i vidikovac u sjeni borova pozivaju na piknik ili tek kratak predah.

Ostaci templarskog grada i Maškovića han na Vrani

U blizini Vranskog jezera ostaci su grada Vrane iz srednjeg vijeka. Spominje se već u 9. stoljeću. U Vrani je bio prvi benediktinski samostan, zatim su došli templari, a poslije njih ivanovci. Mistične priče o skrivenom blagu templara koji su odavde upravljali svojim posjedima na teritoriju cijele današnje Hrvatske i Mađarske, a preko obližnje luke u Pakoštanima plovili put Svete zemlje i Jeruzalema, traju do danas. Vrana je tako kao papinski posjed njima darovan od kralja Dmitra Zvonimira bila prvo veleposlanstvo Vatikana. Čuvala je i insignije hrvatskih vladara, žezlo i dvije draguljima optočene krune, za kojima se i danas traga, a kojima su u nedalekom Biogradu na Moru krunjeni hrvatski vladari sve do Kolomana Arpadovića kada je 12 hrvatskih ravnokotarskih rodova 1102. odlučilo za kralja okruniti ugarskog vladara. Politički moćni vranski priori određivali su nerijetko sudbinu kraljeva (Ivan Paližna i Petar Berislavić). Ovdašnji dječak Jusuf Mašković uspeo se do admirala, tj zapovjednika flote moćnog Turskog carstva, a u rodnom je mjestu gradio han. Maškovića han je obnovljen kao hotel s restoranom, ali i muzejom i bekrajnim pričama te stoji na usluzi putnicima namjernicima, sada turistima. I Franjo i Lucijan Vranjanin su odavde svojim djelima krenuli na put do pariškog Louvre-a odnosno upisa Urbina na UNESCO-vu listu svjetske baštine.  

Crkvine pod Šopotom i prvi natpis koji spominje Hrvate

Crkvine pod Šopotom mjesto su na kojem je nađen Branimirov natpis u kojem se prvi put spominje hrvatsko ime.

Hrvatski knez Branimir ostavio je niz natpisa na ovim prostorima, no ovaj je prvi u kojem se spominju Hrvati. Branimir je knez koji je od Pape prvi primio potvrdu vladavine što je u tim vremenima odgovaralo međunarodnom priznanju Hrvatske.

Kula Jankovića

Znana i kao Kula Janković Stojana, prema najznačajnijem predstavniku slavne serdarske obitelji, jedinstveni je povijesni spomen te spoj obrambenog, stambenog i gospodarskog objekta, branika na granici s nekadašnjim Otomanskim carstvom. Stojan Janković se proslavio u borbama protiv Turaka u 17. st. i postao legendarni junak opjevan u više epskih narodnih pjesama, a za svoje uspjehe u borbi dobio je od Mletačke republike plemićku titulu Cavalierea. Pisac Vladan Desnica, koji je nasljednik Jankovića i čija je obitelj i danas vlasnik Kule, ovdje je stvarao svoja najveća djela, a tu je i sahranjen u crkvi-obiteljskoj grobnici pored utvrde. Kotarski serdari, proslavljeni i opjevani u junačkim narodnim pjesmama kao borci protiv Turaka, bili su zapovjednici ovdašnjih uskoka odnosno domaćeg te naseljenog kršćanskog stanovništva. Uvijek su bili dužni imati pod ratnom opremom i spremnima za bitke određen broj vojnika na nemirnoj granici.

Vladan Desnica je želio da vrijednosti i ljepote Kule budu dostupne svima te je sredinom 20. st. otvorio za javnost najstariji dio dvorca, uredivši znalački i s ukusom nekoliko ambijentalno najvrjednijih prostorija Kule i pretvorio ga u izložbeni prostor za dio zbirki. Nasljednici, današnji vlasnici, teže istim ciljevima te se u djelomično obnovljenoj kuli u ljetnim mjesecima u povijesnoj jezgri može razgledati etnografska zbirka „U staroj kužini“, izložbe „Čuvari Kule Jankovića” i „Ikone Kule Jankovića”, kula (vidikovac) i tamnica te okolni park i crkvica Sv. Đurđa, a koji se kao i kompleks izvana može i inače razgledati. Tijekom ljeta u kuli se organiziraju i edukativne manifestacije i susreti.